Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade RH.
Sadržaj aplikacije isključiva je odgovornost Hrvatskog Crvenog križa Društva Crvenog križa Zagrebačke županije

Volonterska priča: Karmen Kovačević

1.    Koliko dugo volontirate i gdje ste sve volontirali?
-    Počela sam s volontiranjem 2015. godine kad sam se uključila u ekipu prve pomoći podmladka te smo tad osvojili 3. mjesto na državnom natjecanju. Volontirala sam na biciklijadama, održavala sam predavanja po srednjim i osnovnim školama, dosad sam bila mentorica 5 ekipa, pomažem mentorirati već dvije godine mladež i pomladak, te organiziram obilježavanje važnih datuma i sklopu volontiranja.


2.    Kako ste se odlučili na volontiranje u Crvenom križu, odnosno, kad je sve to počelo?
- Počelo je u 8.razredu škole sudjelovanjem na natjecanju prve pomoći, ali sam na prve pripreme došla kao maneken! Svidjelo mi se to što su djevojke radile pa sam se i ja uključila.


3. Recite nešto o sebi, što volite raditi, koji su Vam hobiji?
- Imam 18 godina i iz Ivanić-Grada sam. Plešem već 9 godina mažoretkinje (uz to i salsu i bachatu), pomažem mentorima u pripremi ekipa za natjecanje u sklopu HCK, uz gimnaziju u Ivanić Gradu radim, obožavam učiti strane jezike (zasad ih učim 5), volim dizajnirati i šivati vlastite ideje te sam završila kratki tečaj za vizažisticu i šminkam.


4. Kako ste volontiranje uspijevali uskladiti sa, školskim, odnosno, studentskim, obavezama? što vam je bio najveći izazov?
- Najveći izazov mi je bio usklađivanje i organiziranje vremena. Imam jako puno obaveza i stvari kojima se bavim pa sam si kupila puno planera i bilježnica da si sve zapisujem da mi bude lakše.


5. Tijekom volontiranja nailazili ste na razne situacije i ljudske sudbine. Što je na vas ostavilo najupečatljiviji dojam?
- 2016.godine sam bila u ekipi prve pomoći na biciklijadi u Ivanić Gradu i biciklist, otprilike mojih godina je pao s bicikla i imao je razne ozljede. Nakon par sati nas je njegov tata kontaktirao preko prijatelja i zahvalio nam se i taj isti mladić me pronašao na Facebooku i zahvalio mi se još jednom te smo ostali prijatelji. Ima jako puno lijepih sjećanja vezana uz volontiranje, ali ovo mi je jedno od ljepših. Prije nekoliko dana sam navršila 18 godina i moje dvije ekipe kojima sam bila mentorica uz njihove profesore, organizirali su mi iznenađenje i proslavu. Dirnula me njihova organizacija i volja i presretna sam što sam imala priliku učiti te ekipe!


6. Za kraj, što biste poručili mladim, ali i budućim volonterima?
-  Volontiranje je prekrasna aktivnost koja će vas ostaviti sa najljepšim sjećanjima i najboljim prijateljima, pa se uključite!

Volonterska priča: Leon Romčević

1.    Koliko dugo volontirate i gdje ste sve volontirali?
- Službeno volontiram u Gradskom društvu Crvenog križa Velika Gorica od napunjenih 18 godina. S obzirom da kao punoljetna osoba nisam morao tražiti dozvolu od roditelja, tada sam se uključio, iako moj rad s Crvenim križem traje mnogo dulje.


2.    Kako ste se odlučili na volontiranje u Crvenom križu, odnosno, kad je sve to počelo?
- Kada sam bio osmi razred, u mojoj osnovnoj školi krenule su pripreme za gradsko natjecanje iz prve pomoći. To me izuzetno zainteresiralo i uključio sam se. Svake sam iduće godine predstavljao svoju gimnaziju na gradskim natjecanjima, kao i na međužupanijskom. Shvativši da Crveni križ nudi i mnoge druge aspekte volontiranja, odmah sam se uključio kada sam to mogao.


3. Recite nešto o sebi, što volite raditi, koji su Vam hobiji?
- Volim jako puno stvari. Možda pri vrhu tog popisa bilo bi druženje s ljudima oko sebe. Volim biti uključen u zajednicu. Volim se baviti sportom, čitati, izlaziti kao i svi mladi ljudi, ali isto tako volim volontirati – zato to i radim.


4. Kako ste volontiranje uspijevali uskladiti sa, školskim, odnosno, studentskim, obavezama? što vam je bio najveći izazov?
- Uskladiti volontiranje sa školskim obavezama nije bilo teško, po cijele dane sam volontirao 2014. kada su, svima poznate, poplave pogodile Slavoniju. Sada je taj zadatak usklađivanja malo teži s obzirom da studiram medicinu i da mi, uz obaveze na faksu i učenje, nekada stvarno nedostaje vremena. Bez obzira na to, stvarno se trudim naći vremena za volontiranje, tako da često stignem i to, iako ne kao u srednjoj školi.


5. Tijekom volontiranja nailazili ste na razne situacije i ljudske sudbine. Što je na vas ostavilo najupečatljiviji dojam?
-  Možda nema toliko veze s volontiranjem, koliko se edukacijama Crvenog križa, ali prilikom edukacija u kampu za mlade volontere Crvenog križa, Atlantisu, u Portugalu, snažne je emocije u meni pobudio zagrljaj dvojice polaznika, jednog iz Izraela, a drugog iz Palestine. Ni činjenica da su te dvije države u ratu nije mogla spriječiti zajedničko druženje i trud u napretku volontiranja dvojice mladića.


6. Za kraj, što biste poručili mladim, ali i budućim volonterima?
- To je nekako uvijek najteža stvar. Radite ono što volite! Čak i kad pomognete drugima, kad pomognete zajednici, zapravo ste pomogli i sebi. Najljepši je osjećaj kad nekome učiniš dobro djelo.

Volonterska priča: Mirjana Tot

1.    Koliko dugo volontirate i gdje ste sve volontirali?
- Volonter sam GDCK Sv. Ivan Zelina i volontiram na svim programima koje provodi Crveni križ U Hrvatskoj, od dobrovoljnog darivanja krvi, pomoći socijalno ugroženim ljudima do rada s mladima.

2.    Kako ste se odlučili na volontiranje u Crvenom križu, odnosno, kad je sve to počelo?
- Volontirati sam počela 2010. godine na javni poziv Gradskog društva Crvenog križa Sv. I. Zelina u kojem su se tražili volonteri za pakiranje i distribuciju paketa za socijalno ugrožene skupine. Svidio mi se njihov način rada i pozitivna atmosfera i ostala sam volonter dugi niz godina.


3. Recite nešto o sebi, što volite raditi, koji su Vam hobiji?
- Zovem se Mirjana Tot, dolazim iz Sv. Ivana Zeline, imam 37 godina, volim druženje i pomaganje ljudima, a hobiji su mi sport i putovanja.


4. Kako ste volontiranje uspijevali uskladiti sa drugim obavezama? Što Vam je bio najveći izazov?
- Kad sam kao vrlo mlada završila u invalidskoj mirovini, shvatila  sam da imam višak slobodnog vremena te da ga želim iskoristiti na pozitivan način; da mogu biti društveno korisna i pomoći drugima. Po prirodi sam vrlo otvorena i vedra osoba te sam se pronašla u volontiranju.


5. Tijekom volontiranja nailazili ste na razne situacije i ljudske sudbine. Što je na Vas ostavilo najupečatljiviji dojam?
- Najupečatljiviji dojam na mene ostavljaju akcije za socijalno ugrožene skupine koje ponekad ovise o vašoj pomoći i kad izravno pomažete potrebitim ljudima tada se zaista osjećate ispunjenim i sretnim.

6. Za kraj, što biste poručili mladim, ali i budućim volonterima?
- Poručila bih da je volontiranje vrlo plemenito i da njihov i najmanji angažman može pomoći drugima, stječu se nova poznanstva, iskustva, ali i prijateljstva za cijeli život. Volontiranjem ovo društvo činite boljim.

Volonterska priča: Tea Božić

1.    Koliko dugo volontirate i gdje ste sve volontirali?
-    Redovito volontiram u Gradskom društvu Crvenog križa Jastrebarsko od 2012. godine.

2.    Kako ste se odlučili na volontiranje u Crvenom križu, odnosno, kad je sve to počelo?
-    Pošto sam bila izvanredna studentica, imala sam dovoljno slobodnog vremena i odlučila sam ga provesti kvalitetno, umjesto da se dosađujem kod kuće između predavanja. Javila sam se u GDCK, u tijeku bila akcija “Solidarnost na djelu”, i tako je počelo.


3. Recite nešto o sebi, što volite raditi, koji su Vam hobiji?
-    Radim u dječjem vrtiću tako da u slobodno vrijeme izrađujem materijale koji su mi potrebni za posao ili sam na nekoj od akcija koje provodi GDCK.


4. Kako ste volontiranje uspijevali uskladiti sa, školskim, odnosno, studentskim, obavezama? što vam je bio najveći izazov?
-    Uz dobru volju i dobru organizaciju, sve se stigne. Akcije su uglavnom ujutro pa poslijepodne ostaje slobodno za ostale obaveze. 


5. Tijekom volontiranja nailazili ste na razne situacije i ljudske sudbine. Što je na vas ostavilo najupečatljiviji dojam?
-    Obilazeći korisnike pomoći GDCK-a, vidjela sam razne ljudske sudbine i situacije i shvatila koliko zapravo imam i na čemu sve trebam biti zahvalna. Neprocjenjivo je vidjeti osmijeh na licu starice koju smo posjetili i uputili joj toplu riječ ili na djetetu kojem smo donijeli igračke. Isto tako, poseban je osjećaj doći u školu i probuditi znatiželju i zainteresiranost kod djece. Poučiti ih osnovama prve pomoći ili o radu Crvenog križa, odgovaranje na njihova pitanja, te samo vrijeme provedeno s njima dovoljna su mi nagrada za uloženi trud.

6. Za kraj, što biste poručili mladim, ali i budućim volonterima?
-    Novac nije jedina nagrada koju možete dobiti kada nekome pomognete, nečiji osmijeh ili “hvala” zapravo daju vrijednost vašem postupku, i zato samo naprijed.

zastava EU

Izradu aplikacije je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade RH.